Meduza
Baš sam se malo i preplašila misleći kako ovo što se desilo neće izaći na dobro.
Naime u subotu je meduza dobro opekla mog sina. Bio je na moru s društvom i po dolasku doma imala sam što vidjeti. Na lijevoj lopatici kao da se nalazila hrpica crvenih priljepljenih špageta. Normalno nije više bilo njenih krakova i pipaka, ali tragove koje je ostavila i oteklina koja je izbila na tom području stvarno je izgledala kao crvena pašta na manjem tanjuru. Uz to boljelo ga je ispod pazuha, nije baš mogao normalno podići ruku, a i žalio se da ga steže u prsima. Dok se presvlačio kako bi otišli na hitnu na brzaka sam bacila pogled na net, kako bi saznala najosnavnije podatke o prvoj pomoći u takvim slučajevima. Mada živimo na moru i uživamo u njegovim blagodatima svakoga ljeta, na sreću svih nas do sada nismo imali bliske susrete sa raznoraznim beštijama koje ostavljaju tako ružne tragove. Saznala sam kako je u biti bilo dobro da se nastavio kupati u moru, jer njezine pipke najbolje je isprati slanom vodom. No zabrinjavala me oteklina i bol. Dala sam mu šumeći kalcij sjetivši se da je dobro za alergijske reakcije i uputili smo se na hitnu.
Na sreću nije bilo nikoga pa nas je doktorica odmah primila i savjetovala da mažemo Kamagelom ili nekom drugim sličnim gelom, što već budu imali u apoteci i da pije tabletu kalcija dnevno te da se nekoliko dana ne izlaže suncu da mu ne bi ostale fleke. Kako me malo strašila bol u prsima rekla je da se ne zabrinjavam, jer da je to prva reakcija, ali da bi to svakako trebalo proći, no ako se nastavi nek sutra posjetimo liječnika.
Slijedećeg dana činilo mi se da je oteklina bila još i veća, ali srećom bol u prsima je popustila, boljela ga je ruka i ispod pazuha. Svaka 3-4 sata bi ga lagano premazala gelom, ali otok je bio stvarno velik.
Nakon 2 dana (ponedjeljak) činilo mi se da otok ipak malo po malo splašnjava, nije ga više toliko peklo i svrbilo, a i bol je popuštala.
U utorak više nije bilo natečeno samo jako crveno oko špageta, a mogao je i normalno micati ruku bez boli.
U srijedu sve super, pomalo su se crveni špageti počeli pretvarati u smečkaste - počele su se raditi kraste. Desilo se još nešto što me obradovalo. Pitao me sin može li na more. Jes, odahnula sam. Malo me bilo strah hoće li sada izbjegavati odlazak na more kad mu se to desilo, ali na sreću nije to doživio kao nešto tako strašno (mada je bilo bolno, neugodno i nezgodno, jer nije mogao spavati na leđima, nije se mogao nasloniti na naslon stolice ili fotelje...).
Uglavnom bio je na moru u srijedu, tek iza 5 da mu sunce ne ostavi fleke, a ja sam mu to mjesto namazala sa mlijekom za sunčanje faktor 30 za svaki slučaj, a bome jučer je bio ujutro do 1 i onda opet popodne iza 6.
Mene je u biti cijelo vrijeme brinulo kao će reagirati na ponovni odlazak na more. Nisam ni mužu zucnula jer bi opet rekao da filozofiram, ali kad je naš sin tako čudan. Nije poput druge djece da ga privlače izazovi i nekako kad naiđe na prepreku odmah se povlači. Jednostavno ne grize, kao da mu je sve posve svejedno.
Sve u svemu zadovoljna sam kako prolazi ova avantura meduzina opekotina i nadam se da mu neće ostati veliki ožiljak.
Ma ako i ostane, koga briga, drugi se tetoviraju, a on će imati original bio tatoo - špageti.
Ionako mu je omiljeno jelo bolonjez. 
|
